ponedjeljak, 30. listopada 2017.

Razdioba sudova

U ovoj lekciji govorit će se o razdiobi sudova. Pokušat ću je objasniti na nešto drugačiji način nego profesor Kovač u udžbeniku za srednje škole. Pogledajmo prvo sliku koja bi trebala predstavljati mentalnu mapu sudova:





SUDOVI PREMA KOLIKOĆI 

 

Kolikoća nam u stvari govori koliko nečega ima. U ovom smislu nam ne govori točno brojčano stanje. Prema kolikoći, sudovi mogu biti opći ili posebni.

1. Opći sud

 

Opći sud nam govori nešto o svakom članu nekog skupa. Prepoznajemo ga po sljedećim riječima: SVI ili NIJEDAN.


2. Posebni sud

 

Posebni sud nam govori nešto o barem jednom članu nekog skupa. Prepoznajemo ga po riječi NEKI.


SUDOVI PREMA KAKVOĆI

 

Prema kakvoći, odnosno kvaliteti, sudovi mogu biti potvrdni ili niječni. 

1. Potvrdni sud 

 

Potvrdni sud prepoznajemo po riječi JE, JESU, SU. Potvrdni sud nam naravno, govori kakav neki predmet JEST.


2. Niječni sud 

 

Dakako, niječnim sudom opisujemo kakvo nešto NIJE. Prepoznajemo ga po riječi NIJE ili NISU

SUDOVI PREMA ODNOSU


Za srednju školu je u stvari važno da se dobro upoznamo sa sudovima prema odnosu. Sudovi prema odnosu mogu biti kategorični, hipotetični ili disjunktivni. Svi oni mogu biti opći ili posebni i potvrdni ili niječni. Jedino hipotetični sudovi nikako ne mogu biti posebni, kao što se vidi na slici gore.

1. Kategorični sud

 

Kategorični sudovi se još mogu zvati prirični, priročni ili predikatni. Zovemo ih tako, jer se sastoje od subjekta i njemu prirečenog predikata. Postoje četiri vrste kategoričih sudova, a dobivamo ih tako da kombiniramo kolikoću s kakvoćom. Tako možemo dobiti OPĆE POTVRDNI (UNIVERZALNO AFIRMATIVNI), OPĆE NIJEČNI (UNIVERZALNO NEGACIJSKI), POSEBNO POTVRDNI (PARTIKULARNO AFIRMATIVNI) te POSEBNO NIJEČNI (PARTIKULARNO NEGACIJSKI).

a) OPĆE POTVRDNI sud govori nam da svi predmeti nekog područja IMAJU neko svojstvo. Primjerice, sud "Svi ljudi su sisavci." govori nam kako je biti sisavac svojstvo svih ljudi. U tom slučaju "ljudi" su subjekt, a "sisavci" su predikat. Uopćeno, opće potvrdni ima oblik "Svi S(ubjekti) jesu P(redikat)". 

Opće potvrdni sud također nazivamo i a-sud, od latinske riječi Affirmo, što znači potvrditi. zbog toga ćemo to malo a ubaciti u uopćeni oblik, kako bismo dobili oblik S a P - a nam u stvari mijenja riječi "Svi jesu".

b) OPĆE NIJEČNI sud govori nam kako niti jedan predmet nekog područja NE SADRŽI određeno svojstvo. Tako na primjer sud "Niti jedan čovjek nije gušter", govori o tome kako biti gušter nije svojstvo niti jednog čovjeka (unatoč tome što se neki ne bi složili s tim sudom). "Čovjek" je ovdje subjekt, a "gušter" predikat koji mu se NE pririče. Uopćeno, opće niječni sud ima oblik "Niti jedan S(ubjekt) nije P(redikat)".

Njega nazivamo e-sud, od latinske riječi nEgo, što znači nijekati. Zato to malo e ubacujemo u uopćeni oblik kako bismo dobili  oblik S e P, gdje nam e mijenja riječi "Niti jedan nije".

c) POSEBNO POTVRDNI sud govori nam da neki predmeti određenog područja IMAJU neko svojstvo. Ne znamo je li to jedan, dva, tri ili koliko predmeta, ali znamo da je to u rasponu od barem jednog, do najviše jednog manje od svih predmeta. Primjerice, sud "Neki ljudi su crnokosi" govori o tome kako neki ljudi imaju svojstvo crne kose. "Ljudi" su subjekt, a "crnokosi" predikat. Uopćeno, "Neki S(ubjekti) jesu P(redikat)".

Taj sud se naziva i i-sudom, a ime je dobio od drugog samoglasnika u lat. riječi affIrmo. Stoga malo i ubacujemo umjesto "neki jesu", kako bismo dobili oblik S i P.

d) POSEBNO NIJEČNI sud govori nam koje svojstvo neki predmeti određenog područja NEMAJU. Kao i kod posebno potvrdnog suda, ne znamo točan broj, ali dovoljno je da jedan predmet nema to svojstvo. Primjerice, sud "Neki ljudi nisu crnokosi" govori nam kako neki ljudi ipak nemaju svojstvo crne kose. "Ljudi" su subjekt, a "crnokosi" predikat. Uopćeno, "Neki S(ubjekti) nisu P(redikat)".

Zovemo ga i e-sudom, a ime e dobio od drugog samoglasnika u lat. riječi negO. Stoga malo o ubacujemo umjesto "neki nisu", kako bismo dobili oblik 
S o P.

Sažmimo kategorične sudove u zamišljeni prostor. Primjerice, ako imamo 100 članova nekog skupa, 0 označava e-sud, 100 označava a-sud, dok 1-99 označava i i-sud i o-sud. Pogledajmo:
NITI JEDAN (e-sud) 0  |--1--(i-sud)--NEKI--(o-sud)--99--| 100 SVI (a-sud)

2. Hipotetični (pogodbeni) sud

Što je hipotetični sud? Hipotetični sud je takav sud, koji se sastoji od dva suda koji su povezani na takav način da drugi ovisi o prvome. Mogli bismo reći i da je drugi UVJETOVAN prvime, što znači da ako se prvi sud ostvari, onda se mora ostvariti i drugi. Primjerice: "Ako ovo jedete, nikada nećete smršavjeti." je sud u kojem jedenje neke određene hrane uvjetuje to da se neće smršaviti. Jedenje te hrane nazvat ćemo PREDNJAKOM (RAZLOG), a nećete smršavjeti nazvat ćemo POSLJETKOM (POSLJEDICA).

Uopćeno, hipotetični sud ima sljedeći oblik: "Ako P, onda Q." Riječi ako i onda u iskaznoj logici mijenjat ćemo strelicom pa će nam onda taj iskaz izgledati ovako: P --> Q

Za razliku od kategoričnih sudova, hipotetični sud ne može biti POSEBAN prema kolikoći, on uvijek mora biti OPĆI, zato što posljedak vrijedi UVIJEK kad je prednjak istinit.

Prema kakvoći, hipotetični sud može biti i potvrdan i niječni. Primjerice, uzmemo li potvrdni sud "Ako si čovjek, onda si sisavac.", onda vrijedi i niječni sud "Ako nisi sisavac, onda nisi niti čovjek.".

3. Disjunktivni isključni sud

Disjunktivni isključni sud je oblik suda u kojem imamo dva suda koja ni na koji način ne mogu biti istovremeno istiniti. Na primjer, ne mogu u isto vrijeme biti bolestan i zdrav. Mogu biti ili jedno ili drugo. Možemo na to gledati kao na dijelove neke cjeline, od kojih jedan mora biti istinit. Pogledajmo sliku:

Oba suda su dijelovi jedne cjeline i ti dijelovi se međusobno dopunjuju čineći zajedno cjelinu (živo biće) ali ujedno se i isključuju, jer ako je u jednom trenutku jedan istinit, ostali ne mogu biti istiniti.

Disjunktivni sud prepoznajemo po obliku: "Ili P ili Q".

Što se tiče kolikoće, disjunktivni isključni sud je istovremeno i opći, jer se odnosi na čitav opseg pojma i poseban, jer nam govori nešto osvakom posebnom dijelu te cjeline.

Kakvoćom je takav sud također i potvrdan i niječan, jer potvrđujući jedan njego dio automatski niječemo drugi i obrnuto, niječuči jedan, potvrđujemo drugi dio.





petak, 27. listopada 2017.

Sud

Nakon pojma na red za objašnjavanje nam dolaze sudovi. Prvo trebamo definirati što je to uopće sud? Sud je dakle, prema udžbeniku "logički oblik pomoću kojeg mislimo neko stanje stvari". Što to u stvari znači? Stanje stvari označavaju glagoli, no vidjet ćemo kako sudovi ne sadrže nužno glagole.

Sud dobijemo spajajući dva pojma i to tako da nam daju nekakvu informaciju o nekim predmetima. Primjerice sud: "Svi ljudi su sisavci." nam govori o svojstvima koja se odnose na neke predmete. Ovdje je pojam "sisavac" ona misao koju posredujemo uz pomoć posredujućeg pojma "ljudi". Ta dva pojma se spajaju u neki više ili manje precizno određeni objekt - predmet.




Pogledamo li pobliže sud "Svi ljudi su sisavci", uočit ćemo kako se on sastoji od subjekta "ljudi" i predikata "su sisavci". Zato sam ranije i napisao kako se unatoč tome što se sudovima misli neko stanje stvari, u njima ne nalaze nužno glagoli (iako se mogu i oni nalaziti), jer "su sisavci" u stvari imenski predikat.  

Za kraj, važno je napomenuti da se sud izražava jezičnim izrazom kojeg ćemo ubuduće zvati ISKAZOM.

nedjelja, 22. listopada 2017.

Oprečni pojmovi

Postoji više vrsta oprečnih pojmova, ali nama će u praksi biti potrebne samo sljedeće dvije vrste: protuslovni i suprotni.

PROTUSLOVNI POJAM

 

Protuslovni pojam primjerice pojmu drvo je svaki onaj pojam koji se nalazi izvan opsega pojma drvo. Mogli bismo reći i kako je to svaki onaj pojam koji ne sadrži potpuno ista obilježja kao pojam drvo. Pogledajmo dijagram:



Tu primjerice mogu spadati i pojmovi kao što su neke druge biljke, koje s drvima dijele neka obilježja, ali ne i sva. Dakle, proturječni pojam sadrži barem jedno različito obilježje od pojma kojem je proturječan.

SUPROTNI POJAM 

 

Za razliku od proturječnih pojmova, suprotni pojmovi su takvi da ne dijele upravo niti jedno obilježje. Štoviše, svako obilježje dvaju suprotnih pojmova je potpuno različito. Primjer suprotnih pojmova su recimo pojmovi visok i nizak, crno i bijelo, skupo i jeftino i tako dalje. Pogledajmo shemu boja:

Gdje su ovdje suprotnosti? Suprotnosti su crna i bijela; crna kao odsustvo svjetlosti i bijela kao potpuno prisutstvo svjetlosti. Boje se nalaze između crne i bijele.

Mogli bismo pomisliti kako su suprotni i protuslovni pojmovi u stvari jedno te isto, jer crno nije bijelo pa bi prema tome oni mogli biti samo protuslovni. Što će nam onda suprotni pojmovi, kad je svaki suprotan pojam ujedno i protuslovan?

Među ostalim i zato, jer nije svaki protuslovan pojam ujedno i suprotan. Stvar je u tome što su suprotni pojmovi ipak nešto precizniji, mogli bismo reći i determiniraniji, jer određuju točno neki određeni pojam. Ako uzmemo boje kao primjer, kada kažem ne-bijelo, mogu misliti na bilo koju boju koja se nalazi u spektru boja, a da nije bijela (plava, crvena, žuta, ...). No ako kažem suprotno od bijelo, onda se zna da mislim točno na neku određenu, u ovom slučaju crnu boju. Za predočavanje proturječnih pojmova odlično nam odgovara Vennov dijagram, dok za suprotne pojmove nekako više odgovara ravna linija koja ima dva kraja na suprotnim stranama, kao što je ova:

                                        sve ono između
početak |------------------------------------------------------------| kraj.